Books Reviews - Recenzije
Romani i priče za djecu
Tajna ima krila
Priče Sonje Smolec pobuđuju dječje zanimanje i potiču na čitanje.
Zbirka je jedan od mogućih poticaja djeci da postanu kreativci, upoznaju svije
oko sebe i izgrađuju svoj odnos prema njemu.
Sanja Grujić, Vesna Budinski, Zagreb
Sve priče su napisane jednostavno, pitko, jasno, s uočljivim
odgojnim naglaskom... Bilo bi dobro da ove priče čitaju i roditelji. Tako bi
lakše i bolje razumjeli svoju djecu.
Željka Horvat-Vukelja, Zagreb
Svaka priča predstavlja doživljaj iz svagdašnjice, pa bih je
preporučio svima neka ih pročitaju. Mislim kako svima nama u današnjem svijetu,
bez obzira na ruralnu ili urbanu sredinu, nedostaju ovakva ljudska razmišljanja
- ili pak pogrešno mislimo kako ćemo tješnji odnos sa svojom djecom ostvariti
"jednom kasnije" i kako ćemo moći sve "nadoknaditi"...
Potrebne su nam ovakve priče jer je to naš život.
mr.sc. Filip Kljajić, Belišće
Kamen Tvrtko je još jedno djelo već afirmirane
književnice za djecu Sonje Smolec. U njemu ona, na sebi svojstven način, vrlo
suptilno a za djecu zanimljivo i razumno govori o jednoj sudbini. U ovom slučaju
to je sudbina kamena Tvrtka koji susreće druge likove iz prirode. Doživljaji pri
tim susretima, koji su često vrlo emotivni, a takva su i djeca, razvijaju
čitatelju maštu. Bude spoznaju da smo svi u božjem vrtu važni i potrebni i da
samo svi zajedno, kao cjelina, predstavljamo životnu stvarnost. Te stvarnosti
često nismo svjesni ili na nju zaboravljamo. To ne bismo smjeli niti trebali
činiti i tome nas prelijepo uče ove priče.
Djecu, ali i nas starije, "Kamen Tvrtko" podsjeća ili upućuje na onaj ljepši dio
svijeta i prirode. Nama starijima je i zanimljivo i korisno podsjećanje na
mladost i svu njenu ljepotu.
Nakon što sam pročitao priče osjećam se sretnim pa ih preporučujem i drugima da
tu sreću podijelimo.
mr.sc. Filip Kljajić, Belišće, Hrvatska, Prosinac, 2006.
Pisati za djecu nije ni lako ni jednostavno. Pedagogija je to koja zahtijeva
kreativnu prilagodbu vremenu i približavanje senzibilitetu najmlađih. Obratiti
se djeci zahtijeva suptilnu komunikaciju još djetinje nevinog svijeta u
oduhovljenosti mogućih ideja. Poseban je to svijet. Svijet u kojeg se ne
upuštaju mnogi literati.
Sonja Smolec zakoračila je već dobrano u taj svijet i u otvorenoj komunikaciji s
mladima daje oduška svojem kreativnom duhu. Kamen Tvrtko štivo je iznimne ideje
oduhovljene stvarnosti koja svoju poveznicu vidi upravo u svemu što postoji.
Dječja neopterećena saznanja su najbliža Istini. Kamen Tvrtko i njegova sudbina
otkrivaju nam upravo onu istinu koju smo često u nemogućnosti vidjeti.
Zajedništvo svega sa svime.
Đurđa Parać, prof. Velika Gorica, Hrvatska, Prosinac, 2006.
Kineski zvončići - Nježni treptaji srca
U romanu "Kineski zvončići" velikogorička spisateljica Soja Smolec donosi
napetu i zanimljivu priču iz života troje dvanaestogodišnjaka od kojih su Tin i
Luna tek doselili u Veliku Goricu, a Linda u ovom gradu živi "oduvijek". Ime
Velike Gorice, njenih ulica, trgova, okolnih naselja, ustanova, udruga,
spomenika kulture i karakterističnih događaja vješto je utkano u fabulu ovog
romana u kojem ćemo naići na Trg Stjepana Radića, Ulicu Matice Hrvatske,
Kolodvorsku ulicu, Mraclin, Gradiće, Okuje, Andautoniju, Vrata od krča, Tržni
centar, Gradsku knjižnicu, Centar za kulturu, folklorno društvo, Velikogorički
fašnik i Božićni sajam, a spominje se čak i monografija Grada Velike Gorice,
koju u više navrata listaju junaci ove knjige.
A glavni junaci su učenici petog i šestog razreda koje zanima puno više od onoga
što im može pružiti školska svakodnevica i kojima se "previše stvari mota po
glavi". Upravo ta radoznalost odvodi ih u pustolovine, dovodi u opasnost ali
daje i presudan doprinos istraživanjima, koja godinama nisu mogli razriješiti
uvaženi znanstvenici.
Specifične su i okolnosti u kojima odrastaju glavni likovi. Tin je sin roditelja
koji su poginuli u prometnoj nesreći, koju je on nekim čudom preživio, a našli
su ga s nježnom biljčicom mentom piperitom u ruci od koje se više nikada nije
odvajao, ni u bolnici, ni u domu, ni kod udomitelja u Velikoj Gorici. Luna je
kći rastavljenih roditelja, a živi s mamom, akademskom kiparicom bez stalnog
zaposlenja. Linda pak živi s oba roditelja, no, mama je vječito u "salonu", a
tata je u nekoliko navrata boravio u duševnoj bolnici.
Bitno mjesto u knjizi zauzima i već spomenuta biljka menta piperita, paprena
metvica. Biljčica od koje se prave čajevi, bomboni i žvake, predstavlja u ovom
romanu tajanstvenu silu koja glavnim junacima pomaže u nevolji i pokreće blagi
zvuk "kineskih zvončića" u trenucima kad Tin i Luna žele međusobno podijeliti
svoje tajne.
Upravo zbog vještog poniranja u tajne protagonista romana, obilja događaja i
živih, uvjerljivih dijaloga, ovu će knjigu s užitkom čitati vršnjaci njenih
glavnih junaka, roditelji i nastavnici, što je zacijelo i bila nakana autorice
koja je za moto romana odabrala moto belgijeske pjesnikinje Sani Aldorf: Ovdje
sam da obojim cvijeće bojama proljeća, da te nasmijem i podijelim nježne
treptaje s tvojim srcem".
Drago Bukovec,, urednik biblioteke "Albatros", Velika gorica,
travanj 2008.
The Girl with the
Pink Glasses is an
extraordinary look into the mind of a young girl growing up. Including all the
issues a younger sibling must face in a family.
We get to experience her transition from kittens to her first love. The book is
a wonderful read for anyone from adult to adolescence.
I found I could not put it down. A must read written by a very talented author.
Dawn Nelson Elwood, May, 17, 2010
author of "The Wonder: Fifty Pieces of Poetry"
~
The Girl with Pink Glasses
This book was a delight to read. I would encourage anyone young and old to read
it. This book describes beautifully the trials and tribulations of growing from
child to young adult, the family life we had or the life we wish we had, your
first love, and peer pressure, and how to handle it all while being yourself.
This is the first book written by this author I’ve read and I would definitely
read more.
My review would give this 4 out of 5 stars. ****
Val Davis: Reviewer, May, 23, 2010
Halo, Zemlja zove
Snježanu!
U maniri dobre književnosti za mlade
Sonja Smolec, rođena je 1953. godine u Puli. Završila je Srednju
komercijalnu školu i polazila Ekonomski fakultet, te živjela i radila kao
poslovna tajnica u Zagrebu, da bi danas sa svojom obitelji stanovala u Velikoj
Gorici. Autorica je pjesama, priča i romana za djecu i odrasle. Objavljivati je
počela još u školskim klupama, a danas je svojim djelima već osvojila srce
mnogih čitatelja. Članica je DKH za djecu i mladež i Udruge Spark u Velikoj
Gorici. Književni prilozi objavljeni su joj u periodici i na radiju. Autorica je
zbirke priča Tajna ima krila i Kamen Tvrtko, te romana za djecu Kineski
zvončići. Prevođena je na engleski jezik i dobitnica nekoliko književnih
nagrada.
Spomenute natuknice preporučuju u dobrom svjetlu i njezin najnoviji rukopis pod
naslovom Halo, zemlja zove Snježanu. Riječ je o romanu u kojem su glavni likovi djeca
završnih razreda osnovne škole. Djelo je napisano u prvom licu i ispovjednom
tonu u obliku dnevnika.
Riječ je o autorici koja zna pisati i o romanu koji, kad jednom dosegne svoj
spisateljski uspon, više nema slabih mjesta. Rječnik je primjeren populaciji
koju opisuje, ali ipak dodiruje vršna mjesta lijepoga pisanja. Radnja je fino i
zanimljivo vođena, a čitatelja drži u napetosti od početka do kraja. Izmjenjuju
se vanjski i unutrašnji događaji, zgode i nezgode skupine školaraca na ljetnom
raspustu koji provode u kampu jednoga jadranskoga odmarališta. Čim autorici
ponestane pustolovina, ona zaviruje u duše djece i u njima pronalazi novo
nadahnuće, one osjećajne temperaturne razlike koje čitatelja iznova dižu i bude
u njemu novu znatiželju. Ne samo da ova spisateljica dobro vodi svoju radnju,
nego i izvrsno poznaje svijet mladih, a u priču uvodi i djeci prilagođen
govor sa svojim osobitostima.
Iako je radnja u svojoj suštini zamišljena prilično statično, jer se skupina
djece nalazi stalno na istome mjestu, autorica u njoj pronalazi izlaze, odnosno
pustolovine, (npr. krađa čamca, opasna noćna vožnja, nevrijeme i susret s
policijom), koji se zatim reflektiraju u proživljavanju glavnih likova,
postajući hranom novih razgovora, razmišljanja i introspekcija, ali i novih
interakcija i suodnosa. A to može postići samo vrsna pripovjedačica poput Sonje
Smolec.
Kriminalni zaplet u romanu također je u istoj funkciji, ali glavni kostur radnje
ipak ne počiva na njemu. Ova intriga samo je pomoćno sredstvo kojim autorica
održava već spomenutu napetost štiva, koje je vrlo blisko mladom, ali i odraslom
čitatelju. Prava težina priče je u razmišljanjima, maštanjima i doživljajima
jedne djevojčice na pragu života. Nositeljica glavne uloge ovog romana
preispituje samu sebe i dočarana je kao vrlo mlada osoba koja traži ulaze u
život odraslih. Zaljubljuje se i ta je ljubav privlači i izaziva, ali nije
sigurna u svoje prave osjećaje. Prvi se poljupci žare na njezinom licu i na
njezinim usnama, tjeraju joj srce da brže kuca, ali djevojčica osjeća da ono
pravo vrijeme za ljubav i odgovornost još nije došlo. Još joj je silno važna
sigurnost roditeljskog doma, obiteljska nježnost i ljepota djetinjstva. Ona se
nalazi na mostu između dva svijeta, pa čas prelazi na jednu, a zatim opet na
drugu obalu. I to će trajati tako dugo dok je zrelost ne povuče na svoju stranu.
Čitatelj suosjeća s tim mladim i krhkim bićem. Uzima ga pod svoje i s njim
prolazi sretne i tužne trenutke.
Sonja Smolec koristi rečenicu koja nigdje ne zapinje. Sve je umreženo u priču,
koja doživljava svoj sretan rasplet. No, ta sreća zbog povratka u roditeljski
dom nije bez sjene. Osjeća se žalost zbog rastanka, zbog lijepih trenutaka koje
je skupina djece dijelila na svom zajedničkom ljetovanju. Ti trenuci za mnoge su
njene članove obogaćenje, novi korak prema zrelosti. U njima je bilo mnogo toga
novog. Rodile su se i nove ljubavi. Tko zna hoće li one nestati ili ostati? U
rastanku je uvijek neka težina. Kao da je i to priprema za onaj pravi život
koji, kao da na sve njih, čeka iza prve okuke.
Zaista, ova je autorica pokazala i dokazala da se od nje može još mnogo toga
lijepoga očekivati. Ponudila nam je zrelo, bogato i osjećajima nabijeno štivo,
puno i natreseno poput vreće brašna do vrha i samo od čitatelja ovisi, hoće li
se vinuti do ljepote i vrijednosti koje su mu u tom štivu ponuđene. Naime, bez
eksplicitnih pouka, autorica je slijedom primjera izrekla svoj stav o mnogim
izazovima i porocima koji stoje na putu sretnoga života suvremene djece, kao što
su duhan, alkohol, droga… Ova knjiga zaista pruža dobru sliku u koju se mogu
zagledati i iz nje izvući poneku pouku, ne samo djeca, nego i njihovi roditelji.
Roman je to koji svjedoči da su djeca u suštini dobronamjerna i ozbiljna bića,
koja žude za ljubavlju i žedna su pažnje i nježnosti. A na stranputice skreću
najčešće pod utjecajem odraslih, ili onih kojima u želji za profitom, nije stalo
do dobrobiti najmlađih. Naravno, glavni motor zbivanja je i nestrpljenje i
znatiželja da se što prije zaviri iza zastora svijeta odraslih. Sve je to
autorica dobro uočila i ponudila čitatelju u maniri dobre književnosti za mlade,
koja se može svakome preporučiti.
Božidar Prosenjak, književnik
Urednik "Biblioteka za mladež" u nakladi Alfa, Zagreb. 2010
Halo, Zemlja zove Snježanu! / Sonja Smolec ; ilustrirala Branka
Hollingsworth Nara. - Zagreb : Alfa, 2010. - 147 str. :
ilustr. ; 23 cm. - (Knjiga za mladež)
Glavni lik ovog romana za mladež je djevojčica koja sa skupinom
osnovnoškolaca odlazi na ljetovanje u kamp u Kraljevici očekujući izležavanje na
plaži, te odmor od škole i roditelja. Međutim, boravak će označiti mnoge
pustolovine i uzbuđenja (noćna vožnja čamcem po olujnom vremenu, pomoć pri
hvatanju kradljivaca i preprodavača droge, kao i međusobne simpatije).
Autorica uspješno isprepliće elemente bezbrižnog djetinjstva s
izazovima svijeta odraslih. Roman je pisan u obliku dnevničkih zapisa.
Knjižnice grada Zagreba, 2010
Poruke čitatelja
Mirjana Horvat - 05.01.2011.
Zadnja knjiga "Halo, Zemlja zove Snježanu" autorice Sonje Smolec oduševila me
jednako kao i sve prethodne. Što više, ovo djelo je toliko maštovito, ali povrh
svega toliko zrelo napisano da me oduševilo jednako kao i moju djecu. Ovu knjigu
mogu iskreno i od srca svima preporučiti.
Krešo - 15.11.2009.
Domaći su književnici za djecu premalo zastupljeni, kao da vrijedi samo ono što
je strano i napisano van granica naše zemlje. Imamo toliko zaista izvrsnih,
vrhunski talentiranih pisaca, kao što je i naša književnica Sonja Smolec koje bi
trebalo više popularizirati i pomoći im da dođu do izražaja na našoj i inozemnoj
književnoj sceni gdje se uglavnom vrte uvijek ista imena. Gdje su nakladnici
koji su spremni prevesti na strane jezike njene romane i priče za djecu?
Samo naprijed, gospođo Sonja, nikad ne odustajte, zaslužene nagrade će stići.
Nadam se da je i moj tekst potpore bar malen dio toga što tek dolazi.
Vukotić - 27.06.2009.
bravo sonja, bravo...iskreno se radujemo svakoj novoj prici
Anonimna čitateljica - 07.05.2009.
Draga Sonja, zahvaljujem u ime svoje djevojčice koja obožava Vaše
bajke. Samo nastavite tako dalje!
Poštarica - 08.04.2009.
joooj, kak je to krasno..obožavam bajke
Anoniman čitatelj - 25.03.2009.
Da je
makar više takvih kao što je sonja smolec svijet bi bio ljepši...
G. Novak - 23.12.2008.
Radujem se tvome uspjehu i maštovitosti u vremenima koja takve ljude više ne
podržavaju! Srećom ima još onih koji čuju kad "cvijeće zazvoni zvoncima" i
razumiju govor vila. Malo ih je, al' ih ima.
Tea Trajkov (poruku prenijela baka)
Moja baka mora mi svaki dan
prije spavanja pročitati jednu priču Sonje Smolec.
Marta Dürigl
Knjiga tete Sonje uvijek je pored mog kreveta. Kad sam poželjela upoznati
tetu Sonju, moj me djed odveo do nje. Imam sve knjige za djecu koje je do sada napisala.
Excerpt from editor's reviews
White Lilac Love
True love never grows old. Frankly, I was captivated by it and could not put
it down. The emotions I experienced while reading through her poems were so
intense as to arouse a younger person to romance.
Bible scholars will compare this fine work favorably with Song of Solomon, which
he wrote to express his love story with the Queen of Sheba.
I highly recommend “White Lilac Love” to the serious reader.
Grover Pillsbury, Jr. Editor, October, 2008
~
Beautiful, sensual poetry,
The poems in this book are so lovely and sensual and create vivid mental
pictures - so much so that I've been inspired to make a painting of one of the
poems.
Jana Bouc, Painter, January 2, 2009
author of the White lilac love cover painting
~
White Lilac Love is a volume of short poems to delight the soul as
well as the heart. I began this project with no small amount of trepidation. I
have to admit right in the beginning that I am neither a student of nor at
expert on poetry. I do understand there are many forms of verse… even some
without verse… and I was very afraid that I would encounter some form of free
verse with neither rhyme nor meter. Indeed, it seemed that I was bound for
disaster in any case.
Happily such was not the case. I found “White Lilac Love” to be a pleasant
surprise. Ms. Smolec’s work is a fine collection of short verses, most of less
than a page and few more than two pages, that seem to elevate one’s awareness in
not always the mood.
I found Sonja Smolec’s writing to be articulate, concise and entertaining. The
work was grammatically correct and spelling was accurate throughout. The only
negative words I could attribute to the volume would be her tendency in the
first several verses to toward a negative theme. About the time I thought that
this might become troublesome, however, it ceased and the mood of the work
shifted to more positive thoughts and I found myself totally enjoying her verses
with a light heart and, often, a smiling countenance.
In all, I would recommend this volume to all who would enjoy the bright moments
her work provides. I find it to be a particularly suited to my nightstand where
I can enjoy a light moment before turning off the light and allowing her
thoughts to lead me into sleep.
Thomas D. “Thom” Cantrall, June 2, 2009
Poetic Monthly Book Review Manager
Nacreous Verse by Sonja Smolec is a lovely
tidbit of poetry. Upon looking up the word “nacreous” it is discovered that it
has a meaning entailed of “pearls of wisdom”. This poetry book does have pearls
of wisdom throughout it. A critique of it would be hard to do in the sense of
trying to find rythym and beat. The author sometimes starts out with a great
beat and then rushes wholeheartedly into verse that does not ryhme but has great
meaning. Starting with A B A B then following up with A C D E A F G H, etc. Love
and romance are the main theme of this book.
Sonja Smolec uses some very large, intellectual words at times and uses
footnotes to define them. I feel that a footnote is not appropriate in the theme
of a poetry book but suggest perhaps that she should have used a glossary.
All in all it is a read that you will find to be in depth, loaded with emotions
and finally, it is thought provoking enough to make you read between the lines
as such as poetry always does. I would recommend this read to those that don’t
expect a lot of prose and rhythm and beat as set forth by the standards of
poetry.
Anastasia Cassella-Young, March, 2010
Mind Fog Reviews
~
Mark Victor Hansen quotes said...
Nacreous Verse Don't wait until everything is just right.
It will never be perfect. There will always be challenges, obstacles and less
than perfect conditions. So what. Get started now. With each step you take, you
will grow stronger and stronger, more and more skilled, more and more self-confident
and more and more successful. This is a book - must read.
Unknown Reviewer, May 11, 2010
„Želiš li
koraknuti u beskonačnost,
pođi samo na sve
strane u konačnom!
Želiš li se
osvježiti cjelinom,
moraš cjelinu
spaziti u najmanjem.“
Johan Wolfgang
Goethe
Pupanje trave u bijeloj morskoj pjeni
Grupa En face u svojoj pjesmi Čuvaj nas uspoređuje srce s
pustinjom iz koje se riječi, padajući kap po kap, pretvaraju u tihi slap. Riječi
nam poručuju; i u beživotnosti postoji bezvremena neugasivost, koja probijajući
se kroz suvremenost života bojom glasa ili rukopisom srca, kao jeka naših snova
cijelo vrijeme egzistira. Svaki život i jest suvremen, u stvari, on je čisto
zrcaljenje srca na platnu duše. Međutim, svakodnevnost ima i svoje turbulencije
koje za posljedicu donose trpljenje, bol, tišinu, opijenost, nadu, ljubav i još
bezbroj načina kojima nas podsjeća koliko smo krhki i ovisni o dobroti njezine
maštovitosti… Dakle, trebamo li mimoići vrijeme sudbine!? I otkuda poći?
Svaki puta kad nam srce počne napajati radost, a njegovi otkucaji postanu
sastavni dio horizonta, moramo se prepustiti ushitu i makar nakratko,
jednostavnim ritmom osmjeha zaplesati sivim bespućima života. Tako nam u svojoj
zbirci poezije Srebrnom vrpcom vezana poručuje pjesnikinja Sonja Smolec.
Poezijom kojom nas uzdiže u svemir kroz magluštinu svakodnevnosti. Njezinim se
stihovima, poput krijesnica, miješamo s beskrajnim plavetnilom, i postajemo dio
cirkuskog šatora na čijem obodu nas čeka ponoćni slikar. A kada se u nama pogase
sva svjetla turobne pozornice, mi spavači, zajedno s pjesnikinjom palimo svoja
unutarnja svjetla i uz pomoć zvjezdanog kista sudjelujemo u stvaranju slika na
kojima povjetarac češlja vrbu, a ševa pleše po bijelom jedru našeg pogleda. Za
takvu predstavu ne treba nam ništa drugo do autoričine knjige Srebrnom vrpcom
vezana i eto, u našoj se maloj sobi razlijeva sonatina kao potpis na razglednici
naših i njezinih sjećanja.
Zaogrnuti takvom melodijom, naš će mali svijet sudbinski prigrliti umijeće
ljubavi i njezinih tonova koji su zahvala zemlji odakle i potječe sve naše
korijenje života. To nježno ispleteno je u Sonjinu poeziju kao nešto
najnježnije, njezino, tek rođeno, drhtavo i još jednom rođeno u tišini
pjesnikinjinih misli. Po tko zna koji puta, svaki nam takav susret s riječima
uvijek iznova iznjedri pregršt boja čiji su dodiri toliko spontani i na trenutke
neopisivo strasni. A čujemo li zvuk klavira budimo sigurni, pjesnikinja s nama
dijeli sjećanje na oca, djetinjstvo i djevojačku haljinu. Njezina sjećanja
postaju i naš odraz rumenila na oblacima, jer dok čitamo pjesme, prati nas
vlastiti šapat u još jednom danu naših razgovora s nebom.
Naravno, taj nebeski kaleidoskop sadrži stakalca čije boje ponekad uznemiruju
srce i dušu. Zato pjesnikinja i najavljuje potonuli svijet ili umor, ali tek kao
slutnju, jer istovremeno s tim bojama neprestano nudi i pitanja. S njima nas
upućuje cestom koja vodi do obale odakle nas dozivaju vrbe u jesen. Tamo
uspomene nisu za rasprodaju. Sjene na licu nisu polomljene uspomene, već pod
njima večernji šetači upiru pogled prema utvrdi nade, prema vjeri u sebe i svoje
obojene snove. U konačnici, hrabreći nas i prelijevajući posebnom tišinom,
pjesnikinja Sonja Smolec, drhtaje našeg srca i strepnje naše duše niže u bisernu
ogrlicu sudbine. I kao što stara maslina ne traži nemoguće, ne prepušta nas
vremenu u kojem se ne prepoznajemo najbolje. Ostavlja nam plodove svojih riječi
neka rastu i sazrijevaju među našim sjajnim prstima.
I na kraju, pjesnikinja daje odgovor na pitanje odakle poći. Jednostavno, od
sebe, jer cijeli potreban svijet je u nama. Ni u kom slučaju ne smije biti
sebičan, već svijet koji pomaže hodati kroz pupanje trave u bijeloj morskoj
pjeni. Pomaže nam stići do zemlje u kojoj ptice ostavljaju svoj cvrkut na nebu.
Tamo nas slobodna jeka nadahnjuje…
Zal Kopp, U Osijeku, 26. listopada 2010. godine.
Kada smo pokrenuli portal „Hrvatski glas Berlin“, nismo imali u
potpunosti jasnu viziju njegova rasta, razvoja i budućnosti. Nas dvoje smo
novinari i možemo portal puniti vijestima, reportažama, kolumnama i pričama. I
išlo je to nekako, ali ...nedostajala je poezija. Htjeli smo imati jedan spoj
klasike i suvremenog, poeziju za onaj trenutak kada se naši čitatelji ...nakon
napornog dana za kakvim strojem, u trgovini, obitelji, školi ...ili mi umornih
očiju i prstiju nakon duga rada za računalom... žele i želimo malo opustiti.
Veselili smo se svakoj primljenoj i objavljenoj pjesmi kao najljepšem daru... S
vremenom su stizali sve kvalitetniji prilozi raznih autora.
I onda su stigle pjesme Sonje Smolec! Suvremena poezija moderne žene, koja ju
živi i koja vrhunski stručno pretvara osjećaje u riječi, rime, strofe... svjesna
vremena i socijalnih prilika u tom vremenu.
Razumljive pjesme napisane u suvremenom ritmu koje nas podsjećaju da obitavamo u
ovom brzoživućem vremenu u kojemu smo na poeziju skoro zaboravili i već
pomislili da joj u sadašnjem trenutku i nema mjesta.
To je to ...rekosmo oboje ...to je to što smo željeli, a nismo znali opisati. I
još rekosmo... ako ikada ove pjesme ugledaju svjetlo dana tiskane u obliku
knjige... da bi tu knjigu svakako voljeli imati. Onako... uvjek pri ruci za
sretne, tužne, sjetne, romantične, usamljene, nostalgične, dostamijesvega,
punmijekufer... trenutke. To i dočekasmo!
Sonja Breljak i Emil Cipar,
Hrvatski Glas Berlin, 18.2.2011.
Zanesena poezija
Progovarati o poeziji Sonje Smolec je kao opisivati put uzvitlane maslačkove
sjemenke, dozrele na bijeloj mliječi hraniteljice.
U rječitom letu zanesena, putuje predana ideji ljubavi, zaogrnuta slikama koje
su njezino pjesničko zrcalo.
Nenametljivo uvodi u svoju nostalgiju, čežnju i gorčinu, koje prihvaća kao da se
podrazumijevaju, a potom, iz istog pera, jasno dočekuje začudnost i povjerenje
osjetljivog djevojačkog srca.
Otkrivajući dalje, spoznajem kako isprepletenih prstiju s pjesnikinjom - hvatam
život.
Adriana Vukoja, Neolit, Sveta Nedelja, 18.2.2011.
