POEZIJA

Zov djetinjstva sve je tiši
Starci
Guslar
Zadnji list
Na mojim rukama krvavi biseri
Tuga
Jesenska slika
Jeseni moja
Krijesnice
 

---

Zov djetinjstva sve je tiši

Vidjela sam bezbrižno dijete
s plišanim medvjedićem
u ruci.
Sjetih se svojih lijepih lutaka
šarenih od čipaka.
Čudno je da ne čujem zov
i ne primjećujem
da još postoje
na svojim starim mjestima
staklenih očiju i ukočena
osmijeha
neprolaznog u prolaznosti
u neminovnoj želji
za igrom.
Umrli su dani djetinjstva
a ja govorim neka su
i ne plačem
samo duša plače tiho
i steže se do boli
jer smo prebrzo odrasli.

14.09.1972.
Časopis Tina 1972.

Starci

Živjeti život
za jednu starost
i smirenje
u konačnom blaženstvu
iza svega što je iza
i ostati u tom cilju
prema kojem smo živjeli
da bi našli ljepotu
postojanja ljubavi.
 

Objavljeno
Zbirka pjesama Poesis,


Karlovac 1980.

 

Guslar

Iz žica dolaze zvuci
i teku legende
iz srca i duše
guslara
gipkih prstiju
odzvanjaju od šuma
rijeka, planina,
da bi ostali među
onima od kojih
su potekli
i za koje ih je stvorio,
da bi se pamtile,
a njegovo ime
zaboravilo.

 

 

Zadnji list

Lagano zanjihan vjetrom
u igri otkinut
otpadne
uz zadnji drhtaj
da na grani ostane
tiho
polako
nemoćno
privine se uz deblo
ovlažen klizne
u drugi život.


 

 

Na mojim rukama krvavi biseri

Krvavi biser
na rukama. Mirisi
ruža u zraku.

 

 

Tuga

Tiho rumori kiša.
Odskaču kapi s kišobrana.
Gotovo nečujno
prazni se ulica.
Pod strehom drhturi vrabac.
Sa žljebova slapovi teku.
Pusto je. Nad cijelim
se gradom razlila tuga
u kapima koje ispiru
sjećanja
i snove.
 

Kompozitor Neven Dužević uglazbio je pjesmu Tuga na hrvatskom
i engleskom jeziku i bit će predstavljena na njegovom
slijedećem CD-u. Hvala Nevene.

 

 

Jesenska slika

Jutro.
Nekoliko ptica
na svom putu.

Očarava me
slatki zvuk tvoje violine
raspršen preko lišća.

Šuma,
kao posuda prepuna tajni
obojena
božjim
kistom.
 

 

Jeseni moja

Jesen je došla tiha i snena
lišće obojila njena je sjena.
Dvorište moje je pokrilo lišće
tražeći neko novo utočište.

Vuče se magla, jutra su hladna,
čekaju, sunce da je odagna.
Smiješak mi meki prelazi u sjetu
dok srcem pozdravljam ptice u letu.

Još poneka rima ovdje bi stala,
jeseni moja za ljeto ti hvala.

Zagreb. 5.11.2005. Posvećeno književnici i pjesnikinji
Višnji Stahuljak prilikom njenog gostovanja u udruzi "Spark" 6.11.2005. godine.
Pjesmu je uglazbio Neven Dužević. Hvala Nevene.

 

 

Krijesnice

Budim se u jutra
koja dozivaju slatka sjećanja,
mirise proljeća,
prvih jagoda i prvih trešanja…
Budim se s pticama
i dok one pjevaju
ja osluškujem eho vlastitog nemira,
zelenih oaza,
izgubljenih šetnji sred davno zaraslih staza,
bijelog jorgovana
i poznate uspavanke na kraju dana,
svojeg odrastanja, djevojačkih maštanja,
zaboravljenih mržnji i glupih praštanja,
dječaka s pikulama,
kupinovog grma, zvjezdanog neba
i tople ljetne prašine na svojim stopalima. 
Sježam se vlakova postavljenih na krivim peronima,
krivih natpisa na pravim vagonima,
uvijek istih lica
onih dama, prosjaka i skitnica
dok sjede na smotuljcima nepročitanih novina
i dijele obrok sa zagrebačkim pticama.
Ustajale vode iz Zdenca života,
svjetala u izlozima modnih salona,
nečijeg koraka zarobljenog sred vrelog betona,
šutnje sa Griča dok se noć poput tata
provlačila između ponoćnih zvona katedrale
i bez kucanja ulazila kroz zatvorena vrata.
…A mi smo hvatali život
isprepletenih prstiju
između dva topla dlana.

 

 

All rights reserved, © Sonja Smolec. Copying without permission  is forbidden.